Vedran Morin: Umreženo novinarstvo – utopija ili realnost?

54
pogledi
Fotografija: Pixabay

Mojim kolegama mora biti jasno da ne radimo svi u jednakim uvjetima. Ukoliko se zbog toga počnemo razlikovati međusobno pokrećemo lavinu diskriminacije. Baš je zato umreženost itekako potrebna.

Potaknut izvrsnim člankom objavljenim na stranicama Hrvatskoga novinarskog društva pod naslovom ‘Suradnja – budućnost novinarstva’, u kojem autorica Vesna Arsovki vodi bitnu riječ oko suradnje i umreženosti medija, citiram; “koji povezuje činjenice, perspektive gledanja na stvari i angažiranje amatera i profesionalaca u zajedničkom radu da bi iznjedrili stvarnu priču povezujući se i razmjenjujući činjenice, pitanja, odgovore, ideje i perspektive”, odlučio sam se ukratko pozabaviti tom tematikom.

Moje dosadašnje iskustvo u četverogodišnjem radu kao novinar/urednik po pitanju suradnje medija ocijenio bih s trojkom. Općenito sam dosta kritičan, vodeći se mišljenjem kako uvijek može bolje i zato s moje strane takva ocjena. U posljednje vrijeme primjetan je porast broja elektroničkih medija što dovodi do pluralizma i jačanja medijske demokracije. Štoviše, volio bih k tome dodat i neovisnosti, ali bolna je rana poražavajuća činjenica da portali postaju ideološke postaje. Umreženost medija danas se očituje upravo prema tome.

Postoje dvije pruge s više postaja, jedna je usmjerena lijevo, druga ide u desno. Zapravo, pored takvih smjerova zadovoljstvo je biti jedna od onih postaja koje se nalaze u sredini, između dva kolosijeka. No, to nas često ne dovede nikuda kada govorim o umrežavanju. Ne skrivam nezadovoljstvo time jer nas nemalo kolege odmjeravaju promatrajući jednim okom kojom prugom vozimo, odnosno kojim smjerom putujemo.

Kolodvori novinarstva u Hrvatskoj su Hrvatsko novinarsko društvo (HND) i novoosnovana udruga Hrvatski novinari i publicisti (HNIP). Njihove najbliže postaje, one od kojih kreće umreženost su ‘main stream’ mediji, odnosno portali koji brojkom posjeta čine svojevrsne lidere. Dakle, oni kao takvi trebaju, odnosno moraju biti primjer ostalima. No, je li tako u praksi?

Predsjednik Hrvatskoga novinarskog društva, Saša Leković, rado ističe svoje višegodišnje suradništvo s kolegicama i kolegama iz cijeloga svijeta, kao i sa svim novinarima u Hrvatskoj koji to žele.

“HND ne samo da podržava novinarsku suradnju nego je i potiče, a kroz buduće projekte to će biti još naglašenije”, rekao je Saša Leković, zamoljen za komentar na pitanje umreženoga novinarstva.

Ciljano sam nastojao članak obogatiti razmišljanjima i predsjednika HNIP-a, te urednika nekoliko ‘main-stream’ portala, ali nažalost unutar nekoliko dana koliko sam im dao vremenna nisu stigle njihove izjave. Time sam dobio svojevrstan odgovor na pitanje umreženosti novinara u Hrvatskoj. Loš primjer također je izjava kolege kojega nemam namjeru imenovati, s jednog ideološkog portala kojega također neću spominjati, citiram: “mi tako ne radimo”. Da kojim slučajem nestanu društvene mreže interneta, takvim vizionarstvom nebi dugo trajali.

Definicija portala, na kraju krajeva, je objedinjavanje različitih informacija iz većeg broja izvora, pružajući tako dosljedne podatke, a same prednosti su inteligentna integracija, poboljšana komunikacija i suradnja. Vjerujem da je glavna kočnica u kreiranju zajedničkog sadržaja, pogotovo kada je riječ o istraživačkom novinarstvu i podršci oko istoga, zapravo mentalni sklop novinara, u čemu značajnu ulogu odigrava egoizam, dok sama poniznost isčezne. Pretpostavljam kako se tu djelomice skriva i strah od gubitka sponzora. Medijsku je scenu danas skoro u potpunosti obuhvatio sklop političke bipolarizacije.

Mojim kolegama mora biti jasno da ne radimo svi u jednakim uvjetima. Ukoliko se zbog toga počnemo razlikovati međusobno pokrećemo lavinu diskriminacije. Baš je zato umreženost itekako potrebna. Sa žaljenjem moram istaknuti kako se posljednjih dana neke naše istražene afere nisu prenosile u drugim medijima, a mišljenja sam da je razlog tome upravo promatranje kroz ‘mikroskop’. U trenutku slanja naših članaka prema kolegama urednicima nisam se vodio ideologijom, već namjerom umrežavanja drugih novinara s našim informacijama.

Nastojim sebe i suradnike maknuti od ideologije (utopija) i krenuti vlakom na čijem se čelu nalazi snažna lokomotiva koja za sobom vuče kompoziciju vagona prema zajedničkome cilju – kvalitetnoj infrastrukturi (umreženo novinarstvo) kako bi putnici, odnosno čitatelji kao krajnji korisnici uživali s nama u zajedničkom putovanju. Ja sam optimist koji želi vjerovati u bolje sutra, ali u ovom vlaku malo je putnika (realnost).