Pravo novinarstvo ili paparazzi parodija – gdje je nestala objektivnost?

94
pogledi

N

ovinarska profesija spala je na politička prepucavanja, paparazzi natjecanja i praćenje Todorićevih afera. Najnoviji oglasi renomiranih portala od kandidata zahtjevaju prepisivanje i spajanje sadržaja sa stranih izvora s naglaskom da zaposlenik ne smije iznositi svoje stavove i još manje upotpunjivati tekstove komentarima.

Što se dogodilo s pravim izvornim novinarstvom u Hrvatskoj? Moramo li njega uvrstiti u izumiruću profesiju koja se po svim uvjetima klasificira pod kategoriju zaštićenih vrsta? Čini se da pozitivan odgovor na ovo pitanje doslovno vrišti sa gotovo svih naslovnica dnevnih tiskanih i elektroničkih medija označen crvenim okvirima i bombastičnim atraktivnim naslovima koji izuzetno transparentno skrivaju iza kulisa najobičniji žuti tisak. Ideja o novinaru istraživaču koji svojim svakodnevnim angažmanom u rukama drži izuzetnu moć oblikovanja javnog mišljenja i poticaja na kritičko razmišljanje i duboku analizu aktualnih problema kao da se pretvorila u ideološku fantazmu.

Novinarska profesija spala je na politička prepucavanja, paparazzi natjecanja i praćenje Todorićevih najnovijih podviga. Potrebne kvalifikacije za jedan iznimno težak, opasan i odgovoran posao dospjele su na razinu pukog prevođenja i daktilografije. Najnoviji oglasi renomiranih portala od kandidata zahtjevaju prepisivanje i spajanje sadržaja sa stranih izvora s naglaskom da zaposlenik ne smije iznositi svoje stavove i još manje upotpunjivati tekstove vlastitim komentarima.  Dok svaki izvještaj dakako treba biti objektivan, jesmo li zaista osuđeni na javno smaknuće analitičkog kriterija?

Čini mi se da je gotovo nemoguće zamisliti novinara koji je svoju karijeru započeo snovima o pretipkavanju tuđeg intelektualnog vlasništva i pisanjem tekstova o neuspješnim odjevnim kombinacijama javnih ličnosti. Dok prvo ne može i ne bi smjelo prolaziti nigdje osim na tečajevima brzog pisanja, potonje već odavno ima deklarirano mjesto – u modnim časopisima, fashion week-ovima i na pistama. Kako je onda moguće da je pravo analitičko novinarstvo postalo trivijalno i da su se domaći mediji pretvorili u obične paparazzi brošure i krađu autorskih tekstova? Inicijalno novinarstvo oduvijek se baziralo ne samo na ažurnom izvještaju aktualnih događanja, nego također i na kritičkim stavovima stručnjaka specijaliziranih za iznošenje novih pogleda i potencijalnih riješenja na dugoročne probleme. Nažalost, ovo je izumrla vrsta koju je danas jedva moguće pronaći i to većinom u nekoliko zaista kvalitetnih kolumni. Upravo zbog toga, zaslužuje našu najstriktniju zaštitu. U ovom smislu, potrebno se pozvati na ekstenzivnu obranu slobode govora kako jednoga dana vrhunske tekstove ne bismo morali tražiti u prašnjavim spremištima. Izvorna zamisao o pravom novinaru i danas živi.  To je ona osoba čiji tekst objedinjuje stavove „malih ljudi“ i čije riječi s intrigom gutate svaki dan dok ispijate svoju prvu jutarnju kavu.  Kvalitetan članak inspirira i mota se po vašoj glavi cijeli dan i to je upravo onaj o kojem diskutirate sa kolegama pod pauzom. Tendencija tih tekstova je osvještavanje i informiranje javnosti o događanjima u svijetu, ali i mnogo više od toga. Njihova je svrha izvođenje čitatelja iz zaštitnih kupola u kojima žive i ponovno uspostavljanje kao aktivnih članova zajednice i subjekata koji svojim trudom i snagom mogu i moraju utjecati na okolinu u kojoj se nalaze. Pravi članak je onaj s kojim se slažete ili kojem oponirate, ali koji svakako tjera na razmišljanje i pozicioniranje.  Pisanje djelomično mora biti teoretizacija o suvremenoj situaciji i odlikovati se relevantnošću. Dok svi s vremena na vrijeme pronalaze razbibrigu u čitanju o Trumpovim i Melanijinim bračnim nesuglasicama, ne smije se dopustiti da trash sadržaji progutaju bitne teme i zajamče svoje mjesto na naslovnici. Time osiguravamo distorziju kompletnog poretka relevantnosti i gušimo bit novinarske profesije.

Ono što bi svi novinari konstantno trebali imati na umu jest da u opisu njihovog zanimanja stoji iznimna odgovornost – odgovornost prema drugim kolegama, odgovornost prema čitateljstvu i ponajviše njima samima. Ista ih poziva na dužnost da izvještavaju iskreno, da izvještavaju vješto i da pomognu da moćno oruđe koje posjeduju bude na korist svima bez da se u nekom trenutku njihove karijere pretvori u oružje. Oni koji svoje misli proslijeđuju u javnost imaju moć atrikulirati mišljenja mnogih ljudi u pravom smjeru. Nema ništa loše u iznošenju političkih stavova, sve dok stručnjaci koji ih iznose ostaju vjerni u trenutku kada ih pretvaraju u sadržaj koji će dospjeti u tuđe uši i dok god budu sigurni da su oni prvenstveno njihovi, a ne financirani u zamjenu za viši bankovni račun i hitro napredovanje. Dok položaj i status nažalost može biti kupljen, isto ne vrijedi za čistu savjest.