Demografsku sliku Hrvatske poboljšati registrom i kategorizacijom stanova u najmu

30
pogledi
Fotografija: Sendi Smoljo

Može li se demografska slika Republike Hrvatske popraviti tako da se uvedu registar i kategorizacija stanova koji se daju u najam, pokušali smo saznati u Facebook grupi ‘Najam stanova u Zagrebu bez posrednika‘.

Glas naroda se tom prilikom u konstruktivnoj i argumentiranoj raspravi oko najma nekretnine složio sa činjenicom da postoji veliki broj problema i otvorenih pitanja u ovoj društvenoj kategoriji. Nerijetko se u medijima pisalo kako roditelji s djecom imaju poteškoća u pronalasku stana. Isti problem prati i najmoprimce koji se namjeravaju useliti s kućnim ljubimcima, ali zadržimo se ovaj put na demografiji.

Idemo redom. Demografija je, ukratko, znanost koja proučava pravilnosti u kretanju stanovništva, ustanovljuje kakve su vrste te zakonitosti, njihovo kvantitativno i kvalitativno djelovanje i utvrđuje međusobne odnose kretanja stanovništva s drugim društvenim i gospodarskim pojavama. Kako je ovih dana demografska problematika vrlo aktualna, posebice zbog iseljavanja mladih, u ranije spomenutoj grupi postavljeno je pitanje “Smatrate li da je problem pronalaska stana roditeljima sa djecom demografsko pitanje Hrvatske? Ako se slažete sa time, treba li država upravo zbog tog problema postrožiti kontrolu i uvesti kategorizaciju stanova na jednak način kako je to učinjeno s apartmanima?”. Nismo znanstvenici, ostavimo ta pitanja stručnjacima, ovdje smo u službi naroda čiji vapaj se u većoj mjeri ne osluškuje u Banskim dvorima, pa zbog toga prenosimo mišljenja uključenih u raspravu.

Prva pomisao sigurno je “kakve veze ima demografska slika Lijepe naše s kategorizacijom stanova u najmu”? Za primjer, iznesen je slučaj naplate najma stana od strane vlasnika koji isti ne prijavljuje. Zbog toga je mlada obitelj ostala uskraćena za povoljniji vrtić jer nisu imali dokaz o uplati najma, koji je u ovom slučaju umjesto na račun vršen stanodavcu “na ruke”. Uvođenje najmodavca u svojevrsni registar iste bi stavilo pod “povećalo” pa bi se, vjerujemo, odgovarajući inspektorat sigurno konačno s time i počeo baviti.

S druge strane, kao glavni razlog zbog čega se stanodavci “boje” iznajmiti stan obiteljima s maloljetnom djecom je taj što su neki odlučili zlorabiti zakon koji štiti djecu, a koja su zaštićena od “izbacivanja” u slučaju da najmoprimac nije platio račune. Taj strah je opravdan i jednoglasno su se akteri složili s time da isti treba mijenjati. Govorilo se i o samoj odgovornosti plaćanja poreza i pričuve, pa se ispostavilo kako se zakonski regulirana obaveza stanodavca da plaća pričuvu zapravo stavlja na teret najmoprimcu. Neki su otišli korak više optužujući agencije za promet nekretninama koje pridonose tome, sastavljajući ugovore kojima je to omogućeno. Najžalosnije je pored svege pročitati komentare kako je to sve “normalno” u ovoj državi. Normalno je kršiti zakone? Zar je mentalni sklop ovog naroda zaista došao do te mjere da se tako razmišlja? Jedan od razloga zašto se mladi iseljavaju je i taj što su vani zakoni definirani i regulirani, dok se kod nas u većini slučajeva odmahuje rukom. Institucije su nezainteresirane ili spore u provođenju mjera zaštite potrošača, u ovom slučaju najmoprimaca, ali i stanodavaca koji su legalisti.

Osim spomenutih problema, raspravljalo se i o visini cijene najma stanova. Posebno su istaknuti stanovi koji su upitni po pitanju zadovoljavanja higijenskog minimuma, a isti se iznajmljuju mjesečno za 300 eura i više. Nezaobilazni su stavovi o visini plaća i cijene najma stanova, za primjer, ako ste samac i plaća vam je 4000 kuna, toliko vam je u nekim slučajevima potrebno tek za stanarinu i režije, dok vam je za hranu, odjeću, obuću ili izlazak u restoran potreban dodatni posao. Dakle, samim time tom je nesretnom samcu upitno može li sebi priuštiti osnivanje obitelji. A pored velikog broja nezaposlenih i ovršenih u Hrvatskoj, bojimo se pomisliti kuda vodi naša “demografska politika”, čija predložena rješenja uopće ne zalaze u ove probleme.

Kategorizacijom se, pak, sumnja da bi ista dovela do povećanja cijene najma, no svakako bi se najmoprimci useljavali u stanove koji bi bili dostojni za boravak. Ovako, nažalost, raste broj onih koji nakon useljavanja imaju problema s vlagom, plinskim instalacijama i mnogim drugim detaljima.

Konačni zaključak je donesen prijedlogom da se osnuje udruga koja bi se bavila ovim i sličnim pitanjima, ali čije vodstvo se ne bi dalo “ušutkati”. Primjerice, Udruga Franak je uspjela u svojim borbama, zašto ne bi jednako bilo i u ovom slučaju? Ipak, prema dosadašnjim iskustvima, teško je vjerovati da postoje ministri kojima je u interesu uhvatiti se u koštac s ovom tematikom. Javna je tajna da naši mladi odlaze upravo stoga jer se u Hrvatskoj sporo vodi briga o “malom čovjeku”. No, ovo je tek jedna od problematika u moru drugih o kojima ovisi popravak demografske slike Lijepe nam naše domovine.