ČETVERODNEVNI RADNI TJEDAN: Tako to čine druge države, a gdje je Hrvatska?

14
pogledi
pixabay.com
Nakon švedskog uvođenja šestosatnog radnog dana, poduzeća diljem svijeta lansirala su vlastite eksperimentalne projekte, inspirirana metodama za poticanje produktivnosti i ekvilibrijuma ispunjen život/rad. Perpetual Guardian iz Novog Zelanda nalazi se na prijelomnici koja će imati ključne implikacije za radnička prava.

Hrvati rade puno, prekovremeno, na crno, noćne, vikende, blagdane…i tako ad infinitum. Europska Unija bi trebala inicirati nove direktive, a Hrvatska regulirati svoju ilegalno/zakonitu eksploataciju radnika. Kod nas još vrijedi dobra stara ‘Šuti i trpi, sretan si da ima posla’, jer su radnici i poslodavci previdjeli da nije više 1950. Zato ne samo da nemamo za isplatu kredita, već nas banke u startu zakinu kada entuzijastično umarširamo u poslovnicu s elaboriranim planom za narednih pet godina.

Evo jedne pozitivne ideje: Trebali bismo koncipirati originalne projekte koji će barem još koji mjesec zadržati intelektualne i kompetentne akademike u državi, u kojoj smo ih godinama brižno njegovali za bolje pozicioniranje na domaćem tržištu. Umjesto da dotjerujemo kapitalizam do maksimuma, možda bismo se trebali okušati u repliciranju i implementiranju uspješnih svjetskih trendova.

Nije Novi Zeland jedini, on je jedan među mnogima. Amazon navodno ima pilot verziju 30-satnog radnog tjedna za određene zaposlenike.Uvjeti su jednaki benefiti, a plaća u visini 75 posto u odnosu na puno radno vrijeme. KPMG i Deloitte paralelno integriraju novi trend četverodnevnog radnog tjedna za neke zaposlenike. Google ima radikalniji mehanizam – prepušta zaposlenicima kontrolu nad 20 posto radnog tjedna nadajući se da će kreativna sloboda voditi generiranju inovativnih ideja.

Osjećam se znatno bolje pripremljena kada sad počinjem s radnim tjednom. Testiranje je definitivno pod pritiskom više nego sam to očekivala. A sada sam nervozna o tome što će biti nakon završetka“, tvrdi Kirsten Taylor.

Taylor je zaposlenica povjereničkog društva Perpetual Guardian, točnije, jedna od 200 pokusnih kunića koji se energično i punom parom koncentriraju na izvršavanje radnih zadataka tijekom četiri radna dana, a primaju plaću za puni tjedan. Eksperiment na Novom Zelandu već se nalazi na prijelomnici, a kulminirat će detaljnom stručnom analizom produktivnosti na dva vodeća Sveučilišta u Novom Zelandu, koja bi mogla postaviti nove standarde. Ako se pokaže efikasnom, nova rutina bit će jednoglasno usvojena.

Zaposlenici u Novom Zelandu rade u prosjeku 1,752 sata godišnje, što ih čini reprezentantivnim za većinu članica OECD (Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj). Njemci provode najmanje vremena na poslu godišnje, a zatim slijedi Danska, Norveška i Nizozemska, dok Meksiko, Korejci i Kosta Rika najžešće nabijaju satnice. Luksemburg je najproduktivnija država na svijetu, usprkos tome što njezini radnici odrađuju prosječno 29 sati tjedno.

Posljednje dvije godine Švedska je uvodila testiranje šestosatnog radnog dana, s nekonkluzivnim rezultatima. Benefiti su uključivali pad u bolovanjima za 10 posto i veće zadovoljstvo zaposlenika, ali ukupni troškovi porasli su za 20 posto.

Izvršni direktor Perpetual Guardiana, Andrew Barnes, izražava razočaranje zbog nedostatne participacije i umanjenog interesa Vlade Novog Zelanda za izmjenu radnih uvjeta, usprkos pozitivnim potencijalnim implikacijama balansiranja rada i slododnog vremena, a ujedno i jaza u plaćama kad je riječ o rodnim razlikama, mentalnom zdravlju i prosperitetu državljana.

Christine Brotherton, direktorica za ljudske potencijale iz Perpetual Guardian, tvrdi da su mnogi zaposlenici jednako usredotočeni da najbolje iskoriste slobodan dan:

Ljudi su trenirali za maratone, odlazili zubaru, popravljali automobile ili išli u šoping za svoje starije roditelje. Sve stvari koje su prije bile u pozadini, a tiču se ili njih samih ili pomoći obiteljima. Životna administracija“, kaže Brotherton.

Tako to funkcionira u naprednim državama. Pravilna distribucija radnog tjedna ekvivalentna je maksimizaciji profita i reduciranju nezadovoljstva radnika. Mnogo je tu praktičnih sugestija koje bi Hrvatska trebala integrirati ako se namjerava uskladiti sa svjetskim trendovima.